Pages

Životinje kao Zombi

 zivotinje i zombi


"Zombi reprogramiranje" ima svoje slavne primjere u svijetu životinja. Poznato je da jedna vrsta ose može nametnički položiti jaja u utrobu pauka, a onda ta jaja ispuštaju kemikalije koje od njega naprave zombija. On prestaje izrađivati normalnu mrežu i stvara ličinke koje čuvaju jaja beba tih osa. 

Postoji i jedna gljiva po nazivu Ophiocordyceps, koja svojim sporama može napraviti zombija od vrste mrava Camponotus, a koji živi u brazilskim prašumama. On prestaje hodati uobičajenim stazama i ponašati se normalno. Kemikalije kojima je inficiran nagone ga da se uputi na prilično određenu lokaciju na drvetu, mjesto koje je neuobičajeno visoko položeno za prolazak mrava i pritom je mrav okrenut prema sjeverozapadu. 

Oko podneva, taj je mrav programiran da posljednji puta zagrize list i da ga ne pušta. Nakon šest sati, on umire, a danima nakon toga iz glave mu izlaze cjevčice u kojima se nalaze spore namijenjene zarazi nove generacije mrava. 

Crv koji želi doći do ovce

Crvi također imaju tu moć. Postoji jedna vrsta koja se razmnožava u tijelima ovce. Zato "zaposjedaju" tijelo druge vrste mrava kojeg "programiraju" da se popne na vrh vlati trave i ondje čeka svake večeri da ga pojede ovca. U slučaju da ga ne pojede, mrav će izbjegavati sunce sve do večeri kada će ga tuđinske instrukcije nagnati da se vrati u željenu pozu. 

Znanstvenici se zato već godinama bave parazitima koji su razvili ovakve sposobnosti i uspjeli su doći do teorija kako im to uspijeva. Pensilvanijski entomolog profesor David Hughes otkrio je da gljive koje kontroliraju volju mrava zapravo ispuštaju kemikalije koje uništavaju mitohondrije u stanicama, odnosno unutarstanične "elektrane". Zato, kada kontrolirani mrav zagrize list, kemikalije mu uskrate energiju koja mu je potrebna za "otključavanje" čeljusti. 

Parazit koji želi doći do mačke

Londonski epidemiolog Joanne Webster koji proučava parazite kaže da je mnogim nametnicima upravo mozak omiljeno mjesto za nastanjivanje jer su ondje zaštićeniji od imunosnog sustava domaćina, ali ih smješta i na centralno mjesto upravljanja njegovom voljom. Mogu li to raditi i ljudima, logično je sljedeće pitanje. 

Profesor evolucijske biologije Jaroslav Flegr, koji radi na praškom sveučilištu Charles, vjeruje da to može jednostanični parazit Toxoplasma gondii. Njega često prenose domaće mačke, u čijim se crijevima razmnožava, a vjeruje se da je njime zaraženo oko 350.000 ljudi u Velikoj Britaniji. 

Flegr je pronašao vezu između infekcije tim virusom i ponašanja ljudi, koji postaju skloniji samoubojstvu i neopreznoj vožnji. Za razliku od mrava i pauka koji postaju zombiji, ljudi nisu krajnji cilj ovih nametnika, nego mačke. Zato oni manipuliraju mozgovima kako bi se što prije vratili u mačku - tjerajući domaćina da što prije bude pojeden. 

Umrtvljivanje prirodnog stranja i nastrane strasti štakora

Kod štakora koji su inficirani ovim parazitom zapaženo je da uživaju u mirisu mačjeg urina, iako su inače prestravljeni zbog njega. Nametnik je i pronađen u njihovim mozgovima u obliku nakupina koje izgledaju poput jednostaničnih cista. Zaposjedaju, naime, dijelove mozga koji kontroliraju ugodu i strah. Vjeruje se da im je zato prirodan strah od mačjeg urina prigušen, a aktivirano im je otpuštanje dopamina, što se inače događa kada namirišu urin ženke štakora. Otkriveno je i da DNA Toxoplasme sadrži dva gena koji potiču lučenje dopamina. 

Kako ljudski mozak ima puno sličnosti onome u štakora i miševa, a ovaj parazit umrtvljuje instinktivan strah i reakcije na njega, pa dolazi do većeg broja nesreća. Istovremeno, istraživanja pokazuju da će se ženke štakora radije pariti s mužjakom koji je inficiran, pa su znanstvenici zavirili u to područje. 

Shvatili su da prisutnost parazita kod ljudi pojačava određene rodne stereotipe - muškarci postaju sumnjičavi, povučeni i zanemaruju svoj izgled, dok žene rade obrnuto: dotjeruju se, imaju više povjerenja u ljude i više se vole družiti. 


Popular Posts